konstrukcija za početnike

Šta je u stvari konstrukcija?

Kada bi nas neko pitao koji je najvažniji korak na putu jednog odevnog predmeta od ideje do realizacije, većina nas bi odgovorila da je to dizajn.
Na kraju krajeva, dizajn podrazumeva da zamisao koju imamo u svojoj glavi prebacimo na papir i prikažemo na ljudskom telu. Nakon toga, preostaje nam samo da ga iskrojimo i sašijemo, zar ne? NETAČNO!
Iako nezamenljiv u stvaralačkom smislu, dizajn je sa aspekta tehničke izrade tek skica naše kreacije. Da bi naš komad ugledao svetlost dana, neophodno je da na osnovu nacrtanog dizajna projektujemo sastavne delove tog modela.

OVAJ PROCES NAZIVA SE KONSTRUKCIJA. 

Konstrukcija je, dakle, neizostavni deo izrade jednog odevnog predmeta pri kojem, služeći se određenim pravilima, kreativnu zamisao projektujemo u model realne veličine na osnovu kojeg kasnije pristupamo šivenju.

NAJTRAŽENIJI POSAO KROJAČKE STRUKE

U zavisnosti od vrste proizvodnje, konstruktori-modelari su ili odvojen deo procesa proizvodnje ili su i njeni organizatori i izvođači.

ZANATSKA PROIZVODNJA podrazumeva izradu po merama tela određene osobe, što bi značilo da se odeća pravi na komad. Celokupan proces može da sprovodi jedna osoba ako vlada veštinama koje su joj za to neophodne.

INDUSTRIJSKA PROIZVODNJA podrazumeva velike količine odeće i zahteva detaljniju podelu procesa, kao i određeni broj osoba koje su uključene u proces proizvodnje. Podela rada je najčešće definisana po fazama izrade.

PROIZVODNJA VISOKE MODE podrazumeva ogromno angažovanje i mnogo ručnog rada, što diktira izgled (i cenu) jednog komada. To je prvenstveno umetnički rad i zahteva blisku saradnju dizajnera i konstruktora.

Kako se vrste proizvodnje razlikuju, tako se razlikuje i način na koji pristupamo konstrukciji i pripreme koje joj prethode.

FAZE KONSTRUKCIJE – MODELOVANJA

Ono što je zajedničko svakom procesu konstrukcije, bez obzira da li se radi o masovnoj ili pojedinačnoj proizvodnji, jesu njene faze, koje možemo podeliti na sledeći način:

  • IZRADA OSNOVNE KONSTRUKCIJE
  • MODELOVANJE KROJA
  • KOMPLETIRANJE KROJA
  • IZRADA ŠABLONA UKLAPANJE KROJNE SLIKE
  • IZRADA PROBNOG UZORKA
  • IZRADA OSNOVNE KONSTRUKCIJE
  • IZRADA OSNOVNE KONSTRUKCIJE

Osnovna konstrukcija kroja predstavlja crtež gde je uz pomoć glavnih i pomoćnih linija dobijena baza za određeni model. Treba imati na umu da se u konstrukciji počinje od već utvrđenih baznih (basic) krojeva koji za dalji rad i razvoj modela zahtevaju određene korekcije u zavisnosti od: vrste materijala od kojih se izrađuju, izgleda i kompleksnosti samog modela, pomoćnih materijala koji se ugrađuju u gotov proizvod itd. Sa aspekta konstrukcije, materijali se dele na osnovne i pomoćne, tj. one za lice modela i oni koje se ugrađuju u vidu postave, međupostave, džepovine, lepljivog platna, raznih punila. Za različite materijale konstruktor izrađuje različite osnovne konstrukcije, a za pomoćne materijale šabloni se dalje izrađuju na osnovu šablona za osnovni materijal. Uz pomoć skice i opisa modela u tehničkoj karti, pravi se tehnička skica, a na osnovu svih ovih podataka pristupa se konstrukciji.

MODELOVANJE KROJA

Modelovanje kroja je sledeći korak u konstrukcijskom procesu koji uključuje projektovanje delova modela na osnovu prethodno izrađene tehničke skice. U praksi, konstruktori – modelari na osnovu dizajna, fotografije, skice ili sl. treba da prepoznaju bazni model i uz pomoć poznavanja pravila konstrukcije i modelovanja naprave model traženog odevnog predmeta. To podrazumeva eventualno premeštanje ili pravljenje novih ušitaka i šavova, dodavanje novih detalja, nabora itd. a sve u svrhu izrade modela koji u potpunosti odgovara zamisli dizajnera ili kupca (ukoliko je izrada po porudžbini). U ovoj fazi se ujedno utvrđuje i da li je izrada nekog komada izvodljiva, odnosno da li je moguće da se, u skladu sa pravilima konstrukcije, željeni model proizvede od željenog materijala tako da se kreativna zamisao zadrži a odeća bude nosiva i prilagođena ljudskom telu. Modelovanjem kroja završava se najveći deo konstrukcijskog posla, nakon čega slede finija podešavanja i priprema za početak proizvodnje.

KOMPLETIRANJE KROJA I IZRADA ŠABLONA

Nakon dobijenih sastavnih delova modela, neophodno je da isti budu prilagođeni za spajanje u finalni kroj, što podrazumeva ubacivanje dodataka za šavove. Kako bi krojač bio u mogućnosti da zapravo proizvede željeni model, sastavni delovi modela se u skladu sa pravilima konstrukcije proširuju za određeni broj centimetara. Taj postupak se naziva proširenje za šavove. Veličina proširenja zasniva se na konstrukcijskim pravilima, a zavisi i od samog modela, kao i od vrste materijala i odevnog predmeta koji se izrađuje. Ovako kompletiran kroj spreman je za ulazak u proizvodnju, te se na osnovu njega izrađuje šablon koji će se koristiti u proizvodnom procesu. U zavisnosti od vrste proizvodnje, nakon kompletiranja kroja može se pristupiti umnožavanju modela i razvijanju veličina. Umnožavanje se uglavnom radi u masovnoj proizvodnji, mada nije isključeno da se može neki model umnožiti i kada je znatska proizvodnja u pitanju, na primer kako bi se sačuvao dobar model.

UKLAPANJE KROJNE SLIKE I IZRADA KROJNOG PLANA

Neizostavni deo konstrukcije takođe je uklapanje krojne slike, na osnovu čega se dalje sastavlja krojni plan. Krojni plan predstavlja način na koji se sastavni delovi modela raspoređuju na jednom komadu platna od kog se model izrađuje. Da bi izrada modela bila ekonomski najisplativija, u finalnim fazama konstrukcije izrađuje se krojni plan. Krojni plan služi kako bi se materijal što racionalnije iskoristio u svrhu smanjivanja broja otpadnih delova, što samu izradu čini jeftinijom a proces proizvodnje efikasnijim. Iako ovaj postupak u pojedinačnoj proizvodnji može izgledati suvišno, u bilo kojoj većoj proizvodnji, on je od presudnog značaja. Čak i naizgled mali gubici materijala mogu znatno da utiču na cenu izrade odevnog predmeta, a samim tim i njegovu prodajnu cenu, pogotovo onda kada se radi o stotinama ili hiljadama proizvedenih komada. Sa izrađenim krojnim planom, konačno se može pristupiti izradi probnog uzorka.

IZRADA PROBNOG UZORKA

Izrada probnog uzorka je poslednja provera izvodljivosti modela i preciznosti konstruktora pre nego što se pristupi proizvodnji, kada se vrše poslednje korekcije i promene neophodne da bi se dobio savršen kroj. Tokom ovog procesa uska saradnja kreatora, konstruktora i šivača je od ogromnog značaja. Oni sve vreme zajedno nadgledaju proizvodnju probnog uzorka, ispravljajući sve nepravilnosti kako bi model bio spreman za izradu. U zanatskoj proizvodnji krojač ne može da primeni ovo pravilo probnog uzorka, jer uglavnom šije za kupca koji donosi svoj materijal tačno onoliko koliko mu je potrebno za traženi predmet. Nakon izrade šablona, krojač pristupa krojenju vodeći računa o tome da ostavi dovoljno prostora za eventualne korekcije, i sprovodi međufazu, tj. ručnim bodom pričvršćuje krojne delove, po mogućnosti firc koncem (fircanje). U međufazi, kupac proba svoj polugotov odevni predmet, što je pandan probnom uzorku kod masovne proizvodnje. Tada šivač pravi eventualne korekcije, i ako je sve u redu pristupa finalnom procesu izrade.